|
Pokušajte da stavite sopstveni um na stranu i pažljivo skenirate emocionalni i telesni nivo i nastojte da budete otvoreni i sagledate svoja osećanja i oslušnete poruke iz sopstvenog tela. Polako i pažljivo prikupite sve svoje utiske, osećanja i zapažanja, bez potiskivanja ili diskvalifikacije nekog od njih. I, kako vam sada izgleda vaša situacija?
Postoji jedna životna mudrost, koja istovremeno može biti i dobar test, ona kaže: “Ako hoćeš da saznaš svoju prošlost, posmatraj svoje sadašnje stanje, a ako želiš da saznaš svoju budućnost, posmatraj svoje sadašnje delanje”.
Navodim ovu mudru misao zbog jednostavnosti i tačnosti izrečenog. No, u kom smislu je možemo uzeti kao test? U praktičnom radu sa klijentima, po pravilu, kada je osoba opterećena, nezadovoljna i kritički nastrojena prema okolini i drugima, to uvek predstavlja siguran indikator griže savesti, odnosno neintegrisanih grešaka i propusta iz prošlosti.
Što je čovek u većoj duševnoj krizi i lošijem životnom stanju, u toj meri će biti manje svestan sopstvenih grešaka i odgovornosti za to učinjeno ili propušteno, pa će krivicu za svoju situaciju svaljivati na okolinu, najviše na porodicu i ljude iz svog najužeg kruga. Nije nikakva novina da griža savesti ima takve destruktivne i pogubne efekte na život svakog pojedinca.
“Gde sam to pogrešio?” kaže očajni čovek hvatajući se za glavu. Sama Biblija je puna primera o tome. Dakle, imamo jasne dokaze da se čovečanstvo već više od dve hiljade godina batrgalo sa tom temom griže savesti ili greha i kontinualno se nalazilo u traganju za lečenjem ili “tehnologijom” za njeno rešavanje. Kada samo širom Zapadne Evrope posmatramo grandiozne i prelepe katedrale, da li se ponekad zapitamo od čega su one napravljene i šta zapravo predstavljaju? Pa znamo, odgovorićete, pravljene su od priloga lokalnog stanovništva ili širih regija, ponekad od velikih donatora: kraljeva i vladara iz prošlosti. Ko je davao najviše priloga? Pa, naravno, oni najbogatiji: trgovci, zelenaši - drugim rečima, oni koji su bili i najaktivniji, pa su istovremeno bili i najviše opterećeni grehom. Njima je neki način iskupljivanja i rasterećivanja bio i najpotrebniji, i crkva je umela da tu energiju sakupi i kanališe.
Tako smo dobili te veličanstvene spomenike ljudskog greha i vapaja za iskupljenjem i praštanjem.
Najveći delovi učenja i doktrina svih crkava odnose se upravo na to kako ispravno i etički živeti. Svi znamo za Deset božjih zapovesti i slične pouke i naravoučenija. Za ovih dve hiljade godina na jednom kolektivnom nivou stekli smo i dosta iskustva o njihovoj praktičnoj primeni u svakodnevnom životu, odnosno o teškoćama koje donosi i jedna i druga krajnost: nipodaštavanje etike na jednoj, a na drugoj strani verski fanatizam i apsolutna doslednost i isključivost.
Setimo se samo koliko je “veštica” spaljeno na javnim lomačama u Zapadnoj Evropi, u ime dosledne primene crkvenih učenja. Po ko zna koji put srećemo se sa činjenicama koje nedvosmisleno pokazuju kako se nešto što je u osnovi dobro i progresivno izvrne u svoju suprotnost. Tako je učenje o ljubavi i raju hiljadama onih koji su završili na lomačama dalo priliku da iskuse njenu suprotnost: ljudski i zemaljski pakao. Sve nam to samo govori u kolikoj meri je pitanje etike, ili traženja puta ispravnog rada i življenja, važno i bitno, ali istovremeno i teško i varljivo. Kao što kaže i stara mudrost: “Pravi put je teško naći, a lako izgubiti”.
Zašto je to tako?
Pokušajmo da to spustimo na domen praktične realnosti svakodnevnog življenja. Uzećemo za primer jednoj pojedinca i više njegovih realnosti ili životnih sfera, koje ćemo prikazati u vidu koncentričnih krugova. Možemo ih još zvati i harmonije ili dinamici, pošto svaka od njih nosi neku energiju i postoji opšta tendencija za harmonizacijom. Tako će prvu sferu, harmoniju ili dinamiku, predstavljati sama ta osoba, drugu njena porodica ili samo partner, treću njegov tim u firma u kojoj radi, ili klub, stranka, crkva ili druge grupe kojima samim rođenjem ili svojom odlukom pripada, četvrtu realnost bi predstavnjali svi drugi ljudi, oni koji nisu deo njegovog tima, tj. čovečanstvo u celini, nazovimo ga UN realnost, petu realnost bi predstavljala priroda, biljni i životinjski svet, nazovimo ih EKO realnost. Mogli bismo ići i i dalje, sve do Boga I Kosmosa, no za ovo razmatranje dovoljno nam je i ovih pet navedenih realnosti.
Kako sada to funkcioniše, zašto je njihova harmonizacija u praktičnom smislu tako teška, i kako i gde nastaje griža savesti? Zamislite da se naša osoba u centru, tj. na nivou prve realnosti, zove Marko. On je oženjen, ima i dvoje dece, i učlanjen je u ribolovački klub. To je inače njegova pasija, nešto što voli da radi, što ga opušta i daje mu snage da izdrži na dosadnom i frustrirajućem radnom mestu, gde radi od ponedeljka do petka. I šta se sada dešava? Marko bi za vikend išao na pecanje sa svojim drugarima iz kluba ribolovaca. Žena je protiv, ona bi volela da vikend provedu zajedno sa decom, da idu u šetnju, da posete prijatelje i sl. I tu sada nastaje problem, kao i uvek kada se sukobe dve strane koje vuku u suprotnim pravcima. Ako bismo sada ovaj problem analizirali i posmatrali iz perspektive različitih realnosti, dinamika ili harmonija, to bi moglo da izgleda ovako:
1. opcija: Marko odlazi na pecanje, ali oseća grižu savesti zbog žene i dece.
2. opcija: Marko ostaje sa porodicom, ali je negde u sebi nezadovaljan, pa ima grižu savesti prema samom sebi, kao i prema prijatenjima iz kluba.
Kako stoji stvar sa ostalim realnostima: UN, gospodina Kofi Anana verovatno ne interesuje da li će Marko ići na pecanje ili ne, znači taj aspekt je neutralan.
EKO realnost, zavisi: da li se Marko i njegovi prijatelji istovremeno i staraju o prirodi i pomažu ribama da se hrane i razmnožavaju, ili ih nekontrolisano love dinamitom. Dakle, može biti i “za” i “protiv”.
Na kraju, šta da Marko odluči: da ide na pecanje ili ne? Možda će odlučiti da pravi kompromise, i možda to u nekim situacijama i dobro funkcioniše, a možda tek tada niko neće biti zadovoljan: ni on, ni žena, ni društvo iz kluba. No, i u svakome od izabranih rešenja, i u bilo kojoj kombinaciji i varijanti, Marko će imati razloga za grižu savesti.
Tehničko rešenje bi bilo da izabere onu opciju koja je bolja za većinu sveta, a lošija za manjinu.
Takav proces vaganja, posmatranja celokupnosti jedne situacije i svesni izbor između različitih mogućnosti, uz poznavanje konsekvence svake od opcija, za većinu ljudi nije lak zahtev. Videli smo i zašto je to tako već u prvom članku. Potrebna je sposobnost da se misli, kao i da se gledanje unapred i prihvati odgovornosti za svaku od izabranih opcija. U takvim situacijama, mnogi ljudi će preferirati da se drže krutih pravila ili dogmi i autoriteta, jer nisu dovonjno sposobni da misle svojom glavom, ili će se jednostavno, zbog straha od grešaka, što manje opredeljivati i odlučivati, i tako postojati sve pasivniji provodeći svoj život pored TV aparata - i, gledajući kako drugi žive. Treći će se uvek držati sopstvenog uma, raditi uvek, kako se to kaže, na svoju ruku i iz inata, ne priznajući nikakve greške niti postojanje bilo kakve etike, osim sopstvenih interesa i želja.
Svaki čovek ima tu slobodu da bira. Jedan od izbora koji bih preporučio je kultivisanje sopstvene lične etike, uzimajući u obzir lokalnu tradiciju i veru, ali i sopstvena iskustva. Ostati uvek budan, slobodan u svojim mislima, hrabar i pokretljiv, kako bismo svaku situaciju mogli da dobro odvagamo, opredelimo se i hrabro idemo izabranim putem, bez mnogo kasnijih dilema i čestih unutrašnjih spoticanja. Onoliko koliko budemo iskristalisali i izbrusili svoju ličnu etiku, toliko ćemo biti i zadovoljniji sobom i sopstvenim životom, kao što ćemo i stalnim učenjem i brušenjem svoje poslovne etike trasirati put svojim budućim ostvarenjima i bržem napredovanju na poslovnom planu.
Vežba:
Svako veče pred odlazak na spavanje, odvojiti nekoliko minuta vremena i u sebi proći kroz ceo predhodni dan. Proći u mislima, od jutra do večeri, preko svake od doživljenih situacija, razgovora i kontakta sa drugima. Biti otvoren za osećanja i utiske, koje može izazvati ponovo prolaženje kroz pojedine momente. Ako postoje emocionalni naboj ili opterećenje vezano za neke situacije, vraćajte se na njih ponovo više puta, pažljivo skenirajući doživljeno iz sekunda u sekund. Tako će naboj da iščezne i moći ćete da počnete da analizirate i učite iz onoga što ste iskusili. Razmišljajte o alternativama, šta ste drugo mogli da uradite ili kažete u toj situaciji? Dozvolite sebi da prepoznate i otvoreno priznate pojedine greške, kojih može biti mnogo u toku samo jednog dana. To je prvi korak na putu učenja i izgradnje sopstvene etike. Kada prestanemo da ponavljamo iste greške, to je jedan od sigurnih znakova da smo lično i profesionalno napredovli.
* autor je trener za ljudske resurse i učitelj kliringa
Dodatni info
Ostali članci u rubrici:
-
[08.01.2012] Uznemirilo me je pismo od prijateljice koja se nedavno preselila u Kanadu u kome tvrdi da su ljudi tamo „normalniji u svakom pogledu“. Kako, zašto? - pitao sam. Smeše se jedni drugima i ljubazno pozdravlj...
-
[21.12.2011] Ako se sećate, već smo se dogovorili da ni u čemu ne treba preterivati. Pa ni u proglašavanju sebe ili nekoga - zavisnim. Treba imati meru i u merenju. Treba osvestiti to kada, zbog nečega ili nekoga, ose...
-
[11.12.2011] Veliki broj ljudi živi po automatizmu i inerciji. Bori se za opstanak i preživljavanje i retko ili samo površno se može zamisliti o svrsi svog života. Drugima pak izgleda da tu i nema neke svrhe, pa se ola...
-
[30.11.2011] Ko je gubitnik - onaj ko se potpuno iskreno i od sveg srca trudi da ovlada sobom i prevaziđe svoje mane, makar da u tome i ne uspeva, ili onaj ko mu se sa strane podsmeva, ne pomerivši ni prst da izađe iz mo...
-
[21.11.2011] Svako od nas valjda ima makar po jednog člana porodice, familije, ili prijatelja koji ima povišen šećer, kome su lekari već rekli šta sme ili ne sme da jede, ili je već - na insulinu. Tj. koji je – dij...
|