U našem potrošačkom društvu odmor može predstavljati dvije različite stvari. Na jednom kraju spektra odmor može značiti relaksaciju, vrijeme kad se čovjek malo zaustavi i dozvoli suncu da mu rasprši misli o hrpama dopisa u uredu. S druge strane, odmor može biti vrijeme povećane potrošnje, kad si čovjek priušti da jede što nikad prije nije jeo.

Ne čini li vam se da vam je ovo već od nekud poznato: otišao čovjek na godišnji odmor, na more. Dok je bio tamo istegnuo je mišić igrajući se, nenaviknut, dugotrajno s djecom i loptom na plaži, polovicu odmora proveo u prevrtanju od bolova, izgledajući kao kuhani rak, zbog opekotina od sunca, i na koncu "nabio" dva i pol kilograma zbog previše hrane. Kući se vratio večer prije nego što je trebao početi raditi, a u poštanskom sandučiću našao "srdačne pozdrave" iznesene u brojnim računima. Prije nego se uopće raspakirao došao je do vrlo važnog saznanja: tek sada bi mu trebao jedan pošteni odmor.

Dve nedelje ne mogu nadoknaditi godinu

Međutim, pravo pitanje je da li odmor može biti godišnja rekreacija i razonoda sabijena u dva tjedna? Je li moguće donijeti kući trajni osjećaj zadovoljstva, a ne da se još neko vrijeme bude obuzet samo promatranjem kako blijedi preplanula koža? 
U potrazi za odmorom koji će učiniti čovjeka zadovoljnim u slijedećih jedanaest mjeseci, to jest koji neće rezultirati time da čovjeku treba drugi odmor nakon što je jedan završio, psihoterapeut dr. Shapiro nudi neka tumačenja neuspjelih godišnjih odmora: "Prvi i najčešći razlog za to je taj što se previše aktivnosti natrpa u prekratko vrijeme. Poneki put kad ljudi osjećaju da im u njihovom svakodnevnom životu nedostaje zabave ili uzbuđenja, oni pokušavaju to nadoknaditi za vrijeme odmora, i to s takvim obimnim dnevnim programima koji ih fizički potpuno iscrpe na kraju tjedna. Drugi je problem izbor vremena. Kad vas dnevni tempo rada na radnom mjestu počinje previše iscrpljivati, vrijeme je da napravite pauzu. Međutim, mnogi ljudi zanemare taj problem i ostave tu pauzu za toliko željno očekivani godišnji odmor, dakle u vrijeme kad su ti ljudi već dobrano zašli u stanje depresije i umora. U vrijeme kad se počnu pakirati za odlazak na odmor shvate da više nisu u stanju ostaviti svoje probleme kod kuće i da neće moći uživati bilo gdje drugdje".

Svatko ima potrebu da otputuje

Mnoge od nas muči osjećaj da će na odmoru potrošiti teško stečeni novac. Možda imaju mnogo preče potrebe (npr. slanje djeteta na školovanje itd.). Možda se osjećamo mnogo bolje kad potrošimo novac na svoju obitelj, a ne na sebe. Možda nam nije teško potrošiti novac za nešto što ćemo posjedovati - za nešto što možemo vidjeti i dodiruti – ali nam je mnogo teže potrošiti novac za neko novo osobno iskustvo ili doživljaj. Međutim, psiholog dr Zajc (dr Zeitz) napominje: "Svatko ima potrebu da negdje otputuje na odmor. Ne mogu dovoljno istaknuti koliko je važno takvo provođenje odmora."

Ne robujte zacrtanim planovima

Ima ljudi koji upadaju u jednu kolotečinu, monotoniju godišnjih odmora, 
kada stalno idu u isto vrijeme na isto mjesto. Takvi odmori u kojima su nekada
uživali, više ih ne odmaraju, ne regeneriraju, niti oduševljavaju. Sigurnost koju
pruža takva rutina i već poznato mjesto, kombinirana s određenim strahom,  nelagodom i neizvjesnošću od novih mjesta i nepoznatog, otežava da se pronađe novo zgodno mjesto za odmor ili neku aktivnost u kojoj bi se moglo istinski uživati. 
Kad završava godišnji odmor preporučljivo je pametno doći kući tako da se ima barem jedan čitav dan slobodno, dan prije nego će se krenuti na posao. Jedan psiholog to komentira ovako: "Ljudi su skloni misliti da se lako i brzo mogu 'prebaciti u treću brzinu' i početi normalno raditi, medutim, to uopće nije točno. Prije nego počnete raditi omogućite svojoj duši i tijelu barem mali prijelazni period, za koje vrijeme će se 'iskopčati' iz ritma odmora. Ako se to ne osigura, osoba se može prvih dana na poslu loše osjećati zbog određene dezorijentacije i konfuzije."

Spontanost je ključ

Dr Šapiro (dr Shapiro) kaže: "Spontanost je ključna za naše odmore. Mi smo konzervativni organizmi, trenirani da radimo unutar određenih dnevnih programa i često tu naviku nosimo sa sobom i na svoje godišnje odmore. Sigurno da nije ništa pogrešno imati dnevni program, ali mora se držati na umu da mi nismo robovi tog programa. Promijenite plan u skladu s trenutačnom željom ili pobudom. Na primjer, planirali ste čitav dan besposličariti na plaži uz dobru knjigu. Sve ste sredili oko svojeg mjesta gdje ležite, tu je pri ruci čak i hladno piće, medutim sunce je prejako, a knjiga nije previše interesantna. Ostavite sve. Otidite i prebacite se na nešto drugo. Međutim, neki ljudi će trpjeti neugodnu situaciju čitav dan, jer su za taj dan planirali plažu i tako mora biti. Ali, ustvari tako ne mora biti."

* autor je zagrebački lekar opšte medicine u penziji; već trideset godina, u svoje slobodno vreme, bavi se i medicinskom publicistikom; u različitim medijima objavljuje popularne medicinske napise, s tim što uvek nastoji da odabere atraktivne teme; osim toga, dr Belan je i velik ljubitelj i popularizator rekreativnog trčanja; učestvovao je u čitavom nizu svetski poznatih maratona, a objavio je i knjigu Džoging (Jogging), u kojoj je na popularan način obradio sve aspekte rekreativnog trčanja, tog svojevrsnog društvenog fenomena našeg vremena; na Beogradskom maratonu 2007. uspešno je pretrčao polumaraton.